Kad razmišljamo o očuvanju vrsta, često nam na pamet padaju slike ugroženih nosoroga, pandi, a sada i kukaca ili ptica, no živa bića u tlu također su izravno ugrožena klimatskim promjenama i intenzivnim korištenjem tla te ih je potrebno zaštititi. Svakodnevni rad svih ovih nevidljivih pomagača pod zemljom osnovni je preduvjet za sav daljnji život na zemljinoj površini.
Kišna glista – ugrožena i neophodna za preživljavanje
Uz pčele, o kojima se trenutno priča i predmetom raznih kampanja, u poljoprivredi je prije svega nezaobilazna glista. Na jednom hektaru zemlje u SAD-u u prosjeku ima 1000 kg glista.
Pokušajmo s još jednom usporedbom: na četvornom metru tla do dubine lopatice živi oko 9 grama glista, što je 90 kg glista po hektaru. Pod klasičnom pašnjakom to je već 49 grama. S druge strane, u organskoj vrtnoj zemlji do 840 grama glista kopa svoje tunele. S takvom gustoćom crva možete čak čuti kako se gliste hrane iznad zemlje. Glista radi pod zemljom, neumorno, neplaćeno. Odavno je poznat značaj kišnih glista. Prirodnjak Gilbert White napisao je:
“Bez glista zemlja bi ubrzo postala hladna, tvrda i gotovo bez ikakvog fermenta, a samim tim i sterilna.”
I to je ono što gliste čini toliko vrijednima: one prvenstveno jedu tlo i mikroorganizme koje ono sadrži, kao i raspadajuće organske tvari, ovisno o vrsti glista i načinu života. Tlo je podvrgnuto nevjerojatnim procesima transformacije i nadogradnje u utrobi crva. Rezultat tih procesa sadrži pet puta više nitrata, sedam puta više fosfora, jedanaest puta više kalija, dva i pol puta više magnezija i dvostruko više kalcija nego tlo kojem pripada. Izmet glista također ima odličan omjer CN od 10:1.
Svojim žlijezdama glista ispušta vapno, neutralizirajući huminske kiseline. Time se održava kiselinsko-bazna ravnoteža u tlu i pomaže u izgradnji trajnog humusa i strukture mrvice.
Ali to nije sve! Crvotočine nisu samo vrijedni putevi rasta za korijenje biljaka; veliki volumen pora u tlima bogatim glistama također osigurava dobru distribuciju vode i zraka. Pokusi su pokazali da se unošenjem glista u probno tlo kapacitet zadržavanja vode povećao za 350 posto u jednom mjesecu. Tla bogata glistama također su znatno manje osjetljiva na oštećenja od erozije i s tim povezanim gubitkom plodnog obradivog tla.
Intenzivna poljoprivreda nije za male rudare
U današnjim kultiviranim tlima, čak i nakon duge potrage, često se uopće ne nađe glista. Koji je razlog tome? Metode koje trenutno prevladavaju u poljoprivredi jednostavno imaju razoran učinak na mala stvorenja. Tekući gnoj, osobito prekomjerni gnoj, na primjer, izravno truje crve. Drugi mikroorganizmi također su strogo ograničeni u svom radu. Godišnja uskraćenost usjeva i s tim povezana nestašica humusnih tvari također ne pogoduju baš životnim uvjetima za crve. No, što učiniti da se malim pomagačima olakša život?
Postoji nekoliko stvari koje poljoprivreda, na primjer, može učiniti za gliste. To uključuje odgovarajući plodored, promišljeno upravljanje humusom. Osim toga, upotrebu vodotopivih gnojiva treba smanjiti što je više moguće. Posebno je važno izbjegavati truljenje. Stajski gnoj, tekući gnoj i gnojovka moraju se podvrgnuti truljenju prije primjene kako bi dali istinski vrijedan doprinos tlu.
Zaštita glista štedi energiju i novac
Koliko god čudno zvučalo, zaštita glista na kraju štedi novac. Dobra i prirodna fermentacija tla, koju možete pospješiti gore navedenim mjerama, između ostalog, drastično smanjuje potrebu za mineralnim gnojivima. Također je smanjena potrošnja energije za tešku obradu teških tala. Tamo gdje su sadržaj humusa, a time i život u tlu, stanje fermentacije i ravnoteža vode u redu, a bogata populacija glista osigurava dobru drenažu, manja je vučna sila, a time i manje fosilnih goriva za mehaničku obradu tla nego u strukturno oštećenim obradivim tlima.
Stoga se isplati zaštititi male pomagače koji ulažu toliko truda u proizvodnju dobrog tla.